Obiteljski ugođaj za osobe s psihofizičkim smetnjama

Datum objave: 29. 11. 2018.

Prilagođenim programom, kakav pruža Dnevni centar za radnu terapiju i rehabilitaciju iz Pule, može se spriječiti društvena izolacija mentalno i intelektualno oštećenih osoba.
Tjelesno ili mentalno oštećenim odraslim osobama potreban je posebno prilagođen program, te poseban pristup kako bi usvojili određene vještine i navike. Također, potreban im je konstantan poticaj da bi se njihova intelektualna razina održala. Kako bi takav program pružili, još 1994. godine, sedam roditelja djece s intelektualnim teškoćama osnovalo je Dom za boravak osoba s kombiniranim smetnjama u psihofizičkom razvoju. Krunu dotadašnjeg rada daje Ministarstvo rada i socijalne skrbi 2001. sklapanjem Ugovora o međusobnim odnosima, “dokazujući da se roditeljska upornost isplati bez obzira na to koliko su nekad problemi bili teški i izgledali nerješivi”, prisjeća se Gvido Radolović, ravnatelj i jedan od osnivača ustanove socijalne skrbi Dnevni centar za radnu terapiju i rehabilitaciju Pula. “Osobe o kojima skrbi naša ustanova medicinski nisu sposobne, nakon završenog školovanja, za obavljanje radnih zadataka u radnom odnosu, ali kroz radnu terapiju mogu obavljati pomoćne poslove”, objašnjava. U dnevnom centru pak, osim zadovoljavanja osnovnih potreba, poput boravka, prehrane, obrazovanja, psihosocijalne rehabilitacije, za 40 korisnika organizirane su i brojne druge aktivnosti poput likovno-kreativnih, literarno-dramskih, folklorno-plesnih i sličnih radionica.

Humanost
Kako ističe Radolović, osnovni cilj i razlog osnivanja Ustanove je permanentna briga i pomoć osobama s intelektualnim (laka, umjerena, teška mentalna retardacija), psihičkim (šizofrenija, psihoze) i fizičkim teškoćama (cerebralna paraliza, distrofija mišića, osobe s teškoćama u kretanju), nakon završenog osnovnog školovanja, te pomoć njihovim obiteljima. Još 1994. godine, sedmero roditelja, osnovalo je Dom za boravak osoba s kombiniranim smetnjama u psihofizičkom razvoju što je bila prva privatna ustanova socijalne skrbi takve vrste u Hrvatskoj. S radom je započeo u prostorijama bivše Mjesne zajednice Gregovica, koju su, tumači ravnatelj Dnevnog centra, silom prilika morali napustiti samo dvije godine nakon osnutka, a nakon čega odlaze u privatnu kuću. “Zahvaljujući humanosti ljudi iz tvrtke Istra export-import Pula dobivamo prostor na Giardinima gdje nastavljamo s radom sve do dolaska u sadašnje prostore, dobivene od Grada Pule, koje smo uz velika odricanja i dobrovoljni rad pojedinih roditelja i djelatnika priveli namjeni”. Zatim u srpnju 2000., temeljem izvješća povjerenstva, Ministarstvo rada i socijalne skrbi izdaje rješenje kojim se utvrđuje da Ustanova ispunjava sve uvjete utvrđene Pravilnikom o vrsti doma za djecu i mladeži, doma za odrasle u njihovoj djelatnosti, te uvjetima glede prostora, opreme, i potrebnih stručnih i drugih djelatnika. Tada Ustanova, prema pravilniku Ministarstva mijenja naziv u današnji, Dnevni centar za radnu terapiju i rehabilitaciju Pula.”Jedino posebno prilagođenim programom kakav pruža Dnevni centar sa šestero zaposlenika može se spriječiti društvena izolacija tjelesno i mentalno oštećenim osobama, a koja dovodi do niza asocijalnih oblika ponašanja kao što su povlačenje ili destruktivnost”, napominje ravnatelj Radolović.

Naime, osobe o kojima skrbi Ustanova nisu sposobni obavljati zadatke iz radnog odnosa, ali su u mogućnosti kroz radnu terapiju obavljati pomoćne kao i kućanske poslove, poput kuhanje i čišćenje, a koje im Ustanova osigurava. Rad ustanove odvija se svakodnevno tako da pokriva radno vrijeme roditelja. “Ciljevi našeg postojanja i svih aktivnosti koje provodimo su poboljšanje kvalitete življenja, te stvaranje toplog obiteljskog ugođaja bez klišeja”, ističe ravnatelj. Tako Dnevni centar korisnicima osim izleta, odlazaka na more tijekom ljetnih mjeseci te šetnja u prirodi omogućuje i druge aktivnosti kroz glazbene, literarno-dramske, folklorno-plesne te šivačko-krojačke radionice. Osim toga, u centru se korisnici uče korištenju računala, osigurana im je medicinska skrb kao i svakodnevni prijevoz od kuće do ustanove te povratak.

Donatori
Kao osnovni problem u poslovanju Radolović navodi činjenicu da cijena u privatnim i državnim ustanovama socijalne skrbi koje sufinancira država nije jednaka po korisniku. Napominje kako podmirivanje troškova nije u istom tretmanu kao kod državnih ustanova s obzira na ugovorene rokove plaćanja. Upravo iz tog razloga ravnatelj Centra posebno ističe pomoć brojnih donatora, od gradova i općina s područja Istarske županije, same županija, do tvrtki poput Mercatora, Kavaimpexa, Boljuna, Bojoplast Pule, Puljanka, Hypo i OTP banke, bez kojih “bi bilo teško ili ponekad nemoguće postizati ciljeve koje pred sebe postavljamo”.Kada je riječ o planovima za budućnost Radolović navodi otvaranje stacionara jer na području Istarske županije nema takve ustanove koja zbrinjava osobe s teškom i težom mentalnom retardacijom i autiste.

Oplemenjivanje života
Dnevni centar za radnu terapiju i rehabilitaciju Pula tjelesno ili mentalno oštećenim odraslim osobama pruža uslugu poludnevnog boravka. Gvido Radolović, ravnatelj Centra, ističe kako broj korisnika, kojih je danas 40, stalno raste. Žali se da na listi čekanja imaju još 5 osoba, no Ministarstvo ne daje dozvolu za povećanje broja korisnika. Ciljevi Dnevnog centra su oplemenjivanja i poboljšanja kvalitete življenja osoba s intelektualnim teškoćama, objašnjava Radolović. Zatim usporavanja kronično degenerativnih procesa prisutnih kod osoba s mentalnim i psihičkim smetnjama, a vezanih uz osnovnu dijagnozu te inkluzija, odnosno uključivanja korisnika u svakodnevni život zajednice sukladno najnovijim europskim trendovima koji se primjenjuju u radu s intelektualnim teškoćama.